Kao da je oluja prošla, tresući nas, naše loše navike su pometene, samo ljubav je još ostala. Ta oluja obilja ljubavi i suosjećanja bez predrasuda, bio je sam Rinpoche. Tako inspirativan je bio njegov posjet koji je organizirao naš centar “Padmasana” u Zagrebu, 02. – 09. listopada 2007. godine! Živeći Buddha Dharmu tijelom, govorom i umom, djelovao je potpuno opušteno i neuznemireno, baš u svakoj situaciji, dok je podučavao, putovao, meditirao, blagoslivljao ljude ili se družio s njima. Jer on živi ono što podučava: “Um ima više projekcija nego što je čestica prašine. Postoji li ostvareni yogi ili yoginka koja može vidjeti pojavnost stvari i ostaviti ih takvima kakve one jesu?”, često je citirao velikog učitelja Milarepu.
Od trenutka kada je stigao, pa sve do trenutka odlaska, on se smiješio zračeći dobrotu i ljubaznost, spontano donoseći osmijeh na lice svakoga tko ga je sreo. Tako je bilo lako zaboraviti na osobne probleme u njegovoj prisutnosti! Možda je tome tako, jer: “Bodhichitta briše tamu skrivenu u svakom osjetilnom biću”, kako je rekao Kunu Lama Rinpoche.
S jednakodušnim suosjećanjem sretao je svakoga, kao da su bili njegove majke u prošlosti. Čak se obraćao ženskim osobama s ‘amala’ što na tibetanskom znači majka. Mnogo puta tokom učenja, podsjećao nas je da su svako i sva bića mogli biti naša majka u nekom od mnogih prošlih života, pa svojom ljubavlju možemo sve jednako obuhvatiti. Promatrajmo naše osjećaje kada netko kaže nešto neugodno ili ponižavajuće. Nasuprot našim emocijama u tom trenutku primjer je Rinpoche kojem je dvadeset godina u kineskom zatvoru poslužilo poput goriva za rasplamsavanje ljubavi i suosjećanja.
Mentalno stanje izobličenih emocija,
To je pet prvobitnih mudrosti.
Samo ih promatraj bez vezivanja,
Jer pet mudrosti dolazi iz istog izvora.
Izbjegavajući opise zatvora, Rinpoche je tek rekao da je i na tome zahvalan, jer je tako dobio dvadeset godina kako bi uvidio patnju i prakticirao Dharmu, posebice “37 Bodhisatvinih praksi”, poštovanog Ngulchu Thogme Zangpo-a. Sva praksa na putu Bodhisatve je tu sadržana. Meditirajući tajno kroz dvadeset godina, noću u zatvoru, postigao je ostvarenje Mahamudre. Koristeći logiku međuzavisnog nastajanja ili zakona uzroka i posljedice, Rinpoche je rekao kako pravi uzrok njegovog utamničenja leži u njegovim prošlim djelovanjima, pa je boravak u zatvoru tek čišćenje nekog karmičkog duga, što mu je na kraju donijelo sreću. Rinpoche nam je pokazao vještu primjenu učenja Budha Dharme u svom životu. Ima mnogo onih koji tome samo podučavaju druge, ali Rinpoche je živi primjer kako to učenje treba primijeniti u svakodnevnom životu, pa je to razlog zbog kojeg nas je tako dirnuo.
S posebnim božanskim ponosom bi se pojavio jedan dan kao Mahasiddha Milarepa, a drugi dan pak kao yogi Tilopa. Držeći lozu Mahasiddha, razumijevajući u potpunosti svoj um, oblačio se jednostavno, noseći pojas yogija, sjedio mnoge sate u Vairochana položaju, neprestano okretao “mani” molitveni kotač u lijevoj ruci, spreman pomoći uputama u svakom trenutku. Okrećući neprestano “mani” kotač napunjen milionima mantri, čitavo je vrijeme širio ljubav u svim smjerovima. Očito usavršen u “Tumo-u”, praksi razvijanja i kontrole unutarnje topline, nije mu trebala noću nikakva topla odjeća ili pokrivač. Iako već u sedamdesetim godinama, sjedio je uvijek uspravan kontrolirajući danonoćno svoj um. Naoko vrlo jednostavan, potrebno je bilo provesti samo trenutak u njegovoj prisutnosti kako bi se shvatila njegova postignuća. Pošto je sam po sebi Mahamudra, jeo je sve što bi mu ponudili. Radosno govoreći “dobra, dobra” (umjesto “dobro”) jeo bi s ushitom kao na gozbi nektara. Kao što je i rekao tokom učenja: “Postoji samo ono što vidimo, ništa drugo”. Ne trošeći uzalud ni trenutka svog ljudskog života, čak i tokom obroka inspirirao nas je mnogim pričama i učenjima Mahasiddha. Prakticirajući savršenstvo davanja i u tradiciji yogija, koji ne zadržavaju ništa materijalno, sve što je dobio, podijelio je s drugima. Pokatkad bi samo došetao i spustio nam iznenada neki poklon u ruku smijući se radosno. Iznimno vidovit, često bi rekao nešto što smo se upravo spremali pitati ga, baš kao da nam čita misli.
Iako bi beskrajno mogla opisivati načine na koje nas je Rinpoche dirnuo, mogu se jedino nadati da će svi dobiti mogućnost sresti ga osobno ili kroz njegova učenja, te proći kroz unutarnju preobrazbu na svoj, osoban način. Može nam biti uzorom kojeg valja slijediti i ogledalom u kojem jasno vidimo svoje greške. Istovremeno, ulijeva nam novu vjeru u postojanje beskrajne dobrote i vještu primjenu Dharme u svim situacijama. S dubokim razumijevanjem načina na koji se kod nas stvaraju nepotrebni problemi, rekao je: ” Problem je što stvari preozbiljno shvaćamo, kao da je sve sleđeno. Ako razmotrimo naša iskustva poput snova, za trenutak ćemo osjetiti olakšanje, kao da se led otapa. Možemo tako dalje nastaviti otapati led grijući ga sunčevim zrakama prisjećanja da su stvari poput snova.” Nadalje, kako bi shvatili pogrešku našeg čvrstog vjerovanja samo u ono što vidimo da postoji, odnosno kako stvari vidimo da postoje, rekao je: “Iako smo sretni jer mislimo kako sjedimo u prostranoj, lijepoj prostoriji vjerujući samo stvarima koje nas vidno okružuju, ako uđe zraka sunca, primijetit ćemo najednom i čestice prašine za koje nismo ni znali da postoje.” Tokom učenja Rinpoche je govorio o Mahamudri u svijetlu Rime ili nesektaške tradicije. Ohrabrio nas je s dubokom iskrenošću da nastavimo kao i dosada slijediti tu tradiciju kojom smo započeli u našem centru “Padmasana”. Tokom učenja citirao je učitelje svih škola, razne Mahasiddhe, velikog učitelja Nagarjunu, Lamu Je Tson Khapu kao i Dzogchen pristup. Zamoljen da produži svoj boravak, našalio se: “To bi bilo jako teško jer ja bi nastavio podučavati, a vi bi samo morali više slušati i primjenjivati.” No, iako nije više ovdje, kroz učenja koja je dao, njegovu prisutnost i dalje osjećamo. Um je tek prostor, a prostor je svugdje pa je i naš Učitelj ovdje kad god ga se sjetimo. Izvor ljubavi i suosjećanja stalno je uz nas. Neka Rinpoche, Buddha suosjećanja ima dug život.
(Dio učenja Mahamudre štovanog Lame Garchen Rinpochea u Zagrebu bit će naknadno objavljeno na našoj Web stranici. Prijevod na hrvatski jezik “37 praksi Bodhisatvi”, teksta koji nam je dao Rinpoche, može se dobiti u našem centru “Padmasana”.)
Text napisala: Reena Šmalcelj (Lhamo Ozer Chenmo)
Prevela na hrvatski: Ksenija Kanajet
