POVLAČENJE ČLANOVA H.B.D. PADMASANE-2015 OD 20. 06. DO 27. 06.
Mjesto: Begovo Razdolje, selo u Gorskom kotaru na največoj nadmorskoj visini u Hrvatskoj.
Smještaj: ”Planinski raj”, turističko-ugostiteljski objekat u cjelovitom najmu H.B.D. Padmasane tokom povlačenja.
Učitelji u povlačenju: Gen Lobsang Norbu i Lhamo Ozer Chenma (Drago i Reena).
Ljeto je širilo svoje toplo krilo po planinskim livadama i gustim šumama Begovog Razdolja. Priroda je živjela punom snagom na svakom koraku, pokazujući ljepotu u raskoši boja planinskog cvijeća, divljih ruža, šumskih jagoda i ljekovitog bilja. Planinske staze utonule u okolno bujno zelenilo pozivale su u daljine, vjetar se igrao u krošnjama osamljenog drveća unoseći svježinu u ljetno popodne. Uz sjenovite vijugave putove zujale su pčele, glasali se kukci iz visoke cvjetajuće trave i lepršali šareni leptiri utjelovljujući zvukove prirode koja je tu živjela u cijelosti svojom čistoćom. I mi smo živjeli, dišući punim plućima, otkrivajući sebe iznova u svakom udisaju,razvijajući svjesnost o sebi u svakom izdisaju. Povlačenje je započelo uz tradicionalnu obrednu ceremoniju otvaranja ”Dorsem mandale” i prinošenjem tormi Yidamu i dharma zaštitnicima. Zatim se molilo za blagoslov pet Buddha, njihovih transcendentalnih mudrosti uz recitiranje njihovih stosložnih mantri. Prvi dan zasjedanja se odužio i uz manje stanke završio te kasne večeri oko 22.30 sati. Sljedećeg dana usklađena je meditacija na Vajrasattvu i Avalokiteshvaru, a naši su učitelji započeli s programom teorije i prakse.
Lhamo Ozer Chenma je vodila rano jutarnju meditaciju na prvu od 4 joge u tradiciji Mahamudre (trening u jogi pomnosti, budnosti i svjesnosti ), bazirane na suštinskim usmenim instrukcijama koje je primila od realiziranih meditacijskih majstora, poput H.E.Druwang Rinpoche-a. U jogi se koristi disanje kao osnova pomnosti, misao i osjećaj je put ka budnosti kroz motrenje dok pojava bistrine omogućuje labavljenje konceptualno-emocijskih čvorova i otpuštanje mentalnog sadržaja bez daljnjeg vezivanja.
Gen Lopsang Norbu započeo je s teorijom i praksom ”Tong-Len” (uzimanje i davanje), u cjelovitoj oralnoj transmisiji naslijeđenoj od svog korijenskog učitelja, ostvarenog meditacijskog majstora, lame Gen Lam Rimpe koji je živio u Himalajama. Tehnika je vrlo jednostavna, prilagođena osobnoj svakodnevnoj situaciji iz koje se uči , iz koje dolaze iskustva s kojima se treba nositi. No, ono što je izuzetno teško i duboko u Tong-Lenu je razotkrivanje stalne manipulacije ega u svakoj misli i osjećaju i razdvajanje tog utjecaja od mentalnog sadržaja. Učenje i praksa Tong-Lena odvija se u sekvencama i počinje s osobnim Tong-Lenom u više razina, gdje se praktikant susreće sa samim sobom, mora uvidjeti i prihvatiti sebe onakvim kakav stvarno jest, skinuti sve maske i ogoliti lice. U tome, javlja se nepatvoreno suosjećanje bez iluzije, dobrota i ljubav kako prema samom sebi tako i prema drugima. Ovu vrstu Tong-Len prakse donio je u Tibet indijski budistički majstor Acharya Atisha i ona je ostala u tradiciji starih Kadam-pa majstora u cijelosti autentična sve do danas. Ova praksa je direktna i traži mnogo utvrđenog znanja, hrabrosti, istreniranu pomnost i budnost u opažanju, kako bi se razlučila posljedična patnja od uzroka i time osvijestila duboka i prepredena igra običnog ega koji u cijelosti vodi našu životnu utakmicu u kojoj je uvijek iznova pobjednik iluzija. Stoga meditacija na pomnost o kojoj je vješto i duboko podučavala Lhamo Ozer Chenmo, od suštinske je važnosti kao temelj za sva postignuća na putu vlastitog probuđenja. Da bi se spoznalo sve drugo prvo se treba upoznati svoje obično ”ja”. Povlačenje u budhističku meditaciju otvara put ka shvaćanju da duhovno usavršavanje počinje tek onda kada se počne prepoznavati savršenstvo u samom sebi, nesputano egom. Kroz Vajrasatva Yidam praksu pročišćujemo nečistoću koja premašuje sve nečistoće, a to je neznanje. Odbacivanjem tenečistoće kroz svjesno napuštanje deset negativni činova tijela, govora i uma, postaje se oslobođen od svih nečistoća, uviđa se cilj i ne može se izgubiti put prema oslobođenju od zabluda. Svrha ovakve meditacije nije umrtvljivanje osjećaja i misli, niti udaljavanje od drugih, već zbližavanje s drugima na najbolji moguć način. Onaj koji je ophrvan neumjerenim željama i vođen nezajažljivom pohlepom ne nalazi mir, gdje god da se nalazio. Onaj tko je nezavisan od onog što ga nagoni i uznemirava uvijek nalazi svoj mir i bez obzira na situaciju ostaje nepovrijeđen. Može biti u društvu radujući se drugima a pritom miran i sam u svojoj probuđenosti.
”Zlatni odsjaj na nebu, netaknuta ljepota novog jutra čeka da otvoriš oko budnosti koje na te čeka. Put ti se čini dug i težak na kojem ne vidiš kraj sve dok ne uvidiš cilj. Cilj ne možeš ugledati sve dok ne progledaš srcem. Otvori srce kroz jogu u pomnosti i Tong-Len meditaciju i cilj nećeš tražiti u vremenu već u sebi. Jer ti si beskrajna riznica svega dragocjenog, svih tajni života, svih čuda i puteva, svih postignuća sreče u neizmjernom, ti si zagrljaj ljepote, nježnost suosjećanja i dobrota u ljubavi. Ti si zvuk mantre u struji protoka svoga daha utihnulog u neizrecivosti praznine mudrosti”.
Tijekom povlačenja, u vrijeme nakon zadnjeg večernjeg zasjedanja, čuo se duboko u noć iskren i radostan smijeh onih koji nisu imali potrebu za skrivanjem iza maske. Dopirao je najviše iz kutka prostora koji je dobio tajni naziv ”chi-chi bar”, novo nastao sinonim za tib. riječi ”chi kyi bar” što znači ”sve dok ne postignem” (suštinu prosvijetljenja). U prvom slučaju to je ipak bilo bliže značenju ”sve do postignuča radosti kroz smijeh”, jer time se brzo otpuštao nagomilan životni stres.
Noseći okus čistoće, dobrote, suosjećanja i zajedništva stečenog kroz meditaciju, polaznici retreata podigli su dvije male budhističke stupe od zatečenog kamenja u prirodi, ispisali na kamenju uz okolne puteve i staze mnogo tib. korijenskih slogova drevnih mantri zaštite, blagostanja, mira i dobrog stanja, okačili na grane drveća zastavice ”lungta” na kojima su ispisane molitve i mantre. Sve ovo doprinosi u održavanju prirodne ekološke ravnoteže i utječe na balansiranje elemenata u vremenu i prostoru o čemu zavisi naša zajednička ljudska budućnost. Na bajkovitoj planinskoj prostranoj livadi meditirali smo i to po prvi puta u Hrvatskoj na Avalokiteshvaru, prizivajući u praksi njegovu utjelovljenu ljubav i suosjećanje svih Budha. Time smo izgradili prvu mandalu u prirodi, utisnuvši u prostor okolnih brda, poljana, šuma i prostranog neba, vibraciju zvuka i mentalnu kreaciju Velikog suosjećajnog bića Avalokiteshvare. Po završetku povlačenja razložili smo veliku mandalu Dorsem-a uz tradicionalni Tskog prinos svim prosvijetljenim bićima, dharma zaštitnicima i svjetovnim božanstvima zemlje i voda. Završni, lijep i osmišljen govor zahvale učiteljima za njihov trud održao je Zoran Soukup, ”tehnički bodhisattva”, tijekom cijelog našeg povlačenja. Naročito su odjeknule dirljive rečenice predivnog teksta kojeg je u ime svih sastavio Marko Vorih.
Nakon odlaska iz Begovog Razdolja posjetili smo spilju Vrelo u Fužinama koju je 2006 godine, 14. Ganor Dzogchen Rinpoche prilikom obilaska spilje u društvu svojih učenika Drage i Reene, proglasio svetom prirodnom mandalom na ovom prostoru. U jezeru, ispred spilje hranili smo ribe preostalim obrednim tormama iz retreata i to po staroj tradiciji širenja blagoslova mira i suosjećanja na sva osjetilna bića. Dugogodišnje poznanstvo sa gosp. Marinkom Jakovljevićem, direktorom turističke zajednice općine Fužine, urodilo je neočekivanim pozivom da u njegovom društvu posjetimo i izuzetno svetište ”Majke Božje Snježne”, pokraj mjesta Lič, nedaleko Fužina, u kojem se, prema narodnoj predaji, u ljeto 1733. godine, tadašnjem okolnom stanovništvu ukazala ”Gospa u snijegu” i to u jakoj snježnoj mećavi. Dubok mir oko male crkvice Majke Božje Snježne u prostranoj ravnici Ličkog polja, zatvorenog planinskim vrhovima i zelenim proplancima, okrunjenog velikim nebom, još jednom nas je podsjetio na bogatstvo i potrebu njegovanja unutarnjeg mira, ljubavi i dobra kojem svi iskonski težimo, na zagonetan majčinski način.
Ovo je bilo zajedničko vrijeme nekolicine sretnih ljudskih bića, vrijeme koje ih je zbližilo, povezalo po dobru i učvrstilo u dobru, a ujedno i obvezalo na zajednička slična djela u budućnosti koja svima donose mir i sreću.
Neka sve bude povoljno!
Gen. Lobsang Norbu i Lhamo Ozer Chenma (Dragutin i Reena Šmalcelj)
Zagreb, 01. 06. 2015.
Begovo Razdolje, retreat 2015.
Dojmovi sudionika:
Idem na retreat – vidiš kako sam važna, velika i lijepa!
(Ego kao kuća.)
Došla tamo, sjela meditirati.
(Vid’ ga šta se gnijezdi! Već bih ja prosvjetlila da nije njega da mi smeta! Nudim mu jastuk iz čistog koristoljublja…)
Učenje, učenje, meditacija, disanje, vježbanje, pomnost.
(Kako ste to ostavili kistove u vodi! Užas! To se tak ne radi!)
Meditacija, učenje, disanje, budnost, pomnost.
(Šta on ima dodavat?! Kakva drskost!)
Učenje, meditacija, učenje, vježbanje, disanje.
(Jel’ ti treba pomoć s ovim? Skuhat ću čaj za sve.)
Učenje, učenje, učenje.
(Stavi to kod mene u torbu, veća je. Lijepo si naslikala ova slova.)
Učenje, pomnost, budnost.
(Jao, draga, skoro si pala! Uzet ću ti ovo dok ne siđemo. Pazi na gusjenicu!)
Vježbanje, vježbanje, vježbanje.
Ego kao kuća.
Reena i Drago nacrtali su zebru da prijeđemo cestu.
Prelazim, okrećem se, gledam.
Zbilja je velika ta kuća.
Velika i ružna.
Šalaporke vise, razbijeni su prozori, vrt je zapušten.
Ne sviđa mi se parcela.
Ne treba mi.
Neću to kupiti…
p.s. Hvala svima: Kristini na jutarnjem buđenju, Petru što se gnijezdio, Renati za smijanje, Srđanu za suradnju u kuhinji, Gogi za suosjećajni osmjeh, Šimetu za zagrljaj i utjehu, Vedranu što je šutljiv i sve zna, Željki za vožnju, Asiji za glasno pjevanje, Dubravki za blagost, Zoranu za toplu vodu i cijelu organizaciju, Oldinu za razgovor, Marku za komadić slatkiša, Ireni jer je tako draga, i naravno – hvala Reeni i Dragi za SVE!
Maja Pusić-Čerić
Ovaj retreat je ostavio dubok trag u meni i osjećam da više nisam ona od prije. Učenja koja sam primila, sa mnogih su strana osvjetlila moje nedoumice, tuge, razočaranja, ali i radosti.Bio je to susret sa samim sobom .Pogledala sam u svoje rane, a
suze i smijeh samo su se smjenjivali. Podsjetilo me na onaj stari film, “Ja ću budan sanjati”, samo sam ovdje uistinu ušla u sliku prepunu boja i nisam sanjala da pjevam, nego sam pjevala, nisam sanjala da molim, nego sam se predala ,nisam samo oljuštila ljuske sa svog srca nego mi je ostalo na dlanu. Tako su iz dana u dan rasli ljubav, suosjećanje i zahvalnost prema svima Vama.
Hvala Reena i Drago, bili ste kao snažni reflektori iz kojih su izlazile jasne i tople dugine boje i topile moju šminku za svaku priliku.
Hvala svim članovima Sanghe na nesebičnoj ljubavi, radišnosti, radosti, smijehu, zagrljajima, međusobnom uvažavanju, pomaganju i poštovanju, na maštovitim večerama, čajevima, slatkišima i nezaboravnim pričama iz Snježne zemlje.Posebno hvala Zoranu, on je bio naša mudrost i metoda.
Hvala, božanstvenoj prirodi koja nas je grlila kao majka, pokazala nam svoj mir, ali i snagu, pticama koje su nas cvrkutom budile, travama koje su nas milovale, jagodama koje su crvenjele uz rubove stazica, leptirima koji su nas posipali svojim prahom, pčelama i bumbarima koji su nam pokazivali ljiljane u polju, kamenim slikarskim platnima i svim onim ljepotama kojih je bilo toliko da samo u sliku stanu. Riječi su ovdje nedostatne, ono što smo zajedno doživjeli, leprša onkraj šarenih molitvenih zastavica.
Hvala od srca,
Dubravka Pendl
“Neprocjenjivi trenuci retreata: zajednička meditacija na livadi u udolini okruženoj šumom, uz sunce i povjetarac.”
Voli vas Renata Skender
Imao sam predosjecaj da bismo mogli imati
zanimljiv program, ali moja su ocekivanja u velikoj
mjeri nadmasena, dobili smo vrhunska ucenja! Posebno
mi se svidjelo sto sam ucitelje vidio u najciscem i
najdubljem aspektu do sada, precizne i povezane sa srcem,
cemu je bilo uzitak svjedociti.
Drugi veliki dojam na mene ostavila je sangha. Ljudi su bili
vrlo otvoreni, ljubazni, dobronamjerni, prijateljski i vedri i nadasve
nasmijani, sto je kod mene daleko nadmasilo vec ionako dovoljno jak
osjecaj familijarne povezanosti koju sam i prije osjecao – ovo sada je
nesto puno vise i imam osjecaj da nadilazi jedan ljudski zivot!
Mjesto na kojem smo bili je bilo savrseno: lijepa priroda, brda, doline i sume,
tiha okolina, tek neznatan broj automobila koji su prolazili kroz mjesto, cisti
zrak, mir… Kuca u kojoj smo boravili takodjer vrlo ugodna, od soba do kuhinje i
tako dalje.
Veselim se sto sam dio ove sanghe Padmasane!
Tashi delek, Lijepi pozdrav!
Srdan Petri
Na povlačenju sam učio: nemogu bacati bilo što u rijeku života, uvijek je netko nizvodno od mene kao što sam i ja nizvodno od drugih, jednako nam je teško. Dužnost mi je rijeku čuvati za druge kako bi bila blagonaklona I prema meni, I nema straha neće prestati teći, daje nam priliku uvijek I uvijek nanovo, priliku da naučimo biti sretni, slobodni I hrabri prihvatiti prolaznost koja je zapravo naš najbolji saveznik. Može se to shvatiti samo treba slušati dobronamjerne, one čija su srca otvorena za sve jednako.
Petar Sugović
Svaki retreat je poseban vrijedan blagoslov. Osobito je tako u ovim teškim vremenima kad je izdvojiti se iz svjetovnih tokova postalo vrlo komplicirano. U tijeku ovogodišnjeg povlačenja primili smo učenja izuzetne dubine koja će nam biti od najveće praktične koristi u našim svakodnevnim životima. Jedino se tijekom povlačenja može usvojiti čitavi kontekst specifičnih praksi tako da ništa ne ostane nejasno.
Rekao bih i da je naše druženje i zbližavanje čitave grupe sudionika retreata bilo vrlo intenzivno ove godine- ostvarili smo trajnu vezu koja se nikada neće prekinuti. Prirodne ljepote koje smo otkrili u srcu Gorskog kotara i duhovne prakse pod otvorenim nebom trajno su nas povezale i sa Begovim Razdoljem koje će bez sumnje biti naše mjesto okupljanja i u nekim budućim prigodama.
Vedran Bolfek
Napustio sam povlašenje u Begovom Razdolju sa oklopom I oružjem koji svakim danom laštim I oštrim tako da mi prošao doživljaj traje dulje I dalje kao prelijepo iskustvo. Prijatelji su postali još bolji, ljubav prema učiteljima veča, povezanost sa učenjima dublja. Uvidio sam da put nije postao ništa lakši ali je zato ugodniji I vedriji uz ova predivna tri dragulja. Motivacija se širi I produljuje, srce se više otvara, prepuno ljubavi I jednakosti. Osobna promjena na bolje mijenja I svijet oko mene. Odlazim spavati I budim se sa mislima kako da ucinim ovaj život I živote drugih boljima. Od sada se sve gleda na ono što je bilo prije I poslije ovoga nezaboravnog provoda.
Marko Vorih
Sjedeći na vrhu brda uz stupu, gledala sam prema okolnim vrhuncima oko nas dok smo puštali zvuk stosložne mantre u prostor. U trenutku mi se učinilo kao da je cijeli svemir zastao i ujedinio se sa nama. Iako je ovo povlačenje bilo osobno putovanje za pročišćenje i samospoznaju, više nego ikad osjećala sam se povezana sa svim osjetilnim bićima. Zahvaljujem na divnom retreatu i neprocjenjivim učenjima!
Željka Kolarić
Ovo je bilo još jedno osvješčivanje naših učenja, no ovaj put nekako ”zrelije i punije”. Radost i zadovoljstvo dobivenim u retritu se osjetilo i vidjelo u svakom od nas. Od srca hvala Drago i Reena.
Šime ( Goran Šimić)
Naš miran suživot u sedmodnevnom retreatu, u zajedništvu, daje mi nadu da postoji mogućnost za miran i radostan život ljudi na našoj planeti. Jedino suočavanje i transformacija vlastitih negativnih emocija, frustracija, očekivanja i strahova može donijeti promjenu i otvaranje srca.
Prihvaćanje prolaznosti svakoga trenutka, pa i našeg retreata i suočavanje s vlastitom prolaznosti temelj su za prepoznavanje prave vrijednosti i potencijala ljudskog života. Neka naša praksa ne bude prolazna, neka bude trajna i ispunjena svjetlom mudrosti.
Asija Delalić
Ovaj retreat je bio neprocjenjivo i dragocjeno iskustvo.
Tjedan dana sam bila okružena divnim ljudima i prekrasnom prirodom.
Sve je odisalo mirom, razumijevanjem, suosjećajnosću, jednostavnošću, smijehom, velikom željom za učenjem kao i vašom, draga Reena i Drago, nesebičnom željom da nam prenesete svoje bogato znanje.
U meni uvijek iznova budite neizmjeran osjećaj zahvalnosti pa tako i nakon ovoga retreata.
Stoga jedino što vam mogu reći je od srca HVALA.
A i veliko hvala dragoj Sanghi.
Prekrasno utočište
Irena Krasić
Begovo razdolje – malo planinsko mjesto koje okružuju stjenovite planine, zelena šuma i livade, primilo nas je prijateljski i bez pitanja. Mi u svom malom, zaštićenom svijetu posvećeni novom pokušaju razumijevanja sebe i drugih, okruženi prijateljskim susjedima, pokojim medvjedom (u šumi), znakovima prošlosti u obliku obilježja prošlih ratova i junaka, koji ne može narušiti niti kiša niti bura. Trenutak za opuštanje, mir i slušanje predavanja koje nam drže Reena i Drago. Sve teče bez prepreka, kao da se svi dugo poznajemo. Otkrivamo o sebi i drugima i ponešto novo, a ponešto već poznato. Osjećam zahvalnost za mogućnost koju imam u životu, za vrijeme provedeno u učenju, opuštanju i meditaciji! Priroda se slaže s tim i uvijek je u ravnoteži – sunce na kraju obasjava sve, srce se širi i otvara! Za svemir svi smo jedno!
Gordana Obradović Dragišić
Slikovni utisci sa ovogodišnjeg povlačenja
