POVLAČENJE U 2014./Retreat in 2014.-english translation check at the bottom please
19 članova H.B.D. ‘Padmasana‘, oslobodivši se svojih svakodnevnih aktivnosti pristupilo je sedmodnevnom meditacijskom povlačenju u Jelovom Klancu, nedaleko Plitvica. Povlačenje se odnosilo na trening uma u preliminarnim praksama iz tradicije stupnjevitog puta. Ovaj trening predstavlja sam temelj za sve glavne prakse u mahayanskoj sutri i tantri. Ako je temelj kuće slab ona će pasti lako i na isti način, bez osnove u preliminarijama ne može biti nikakve stabilnosti i koristi od praksi tantre. Upravo zbog toga su veliki jogini poput Lame Tsong Khape proveli toliko vremena zaposleni preliminarnim praksama. Okoliš povlačenja je bio vedar, miran, prijateljski, jednostavan, ali udoban i daleko od svih vrsta uznemirujućih zvukova ljudi, prometa itd. U sedam dana viđali smo jedino konje na proplanku ispred ranča i družinu mačaka, mačića i dva psa. Većem broju nas bila je to dobro poznata okolina, budući da ovdje održavamo naše godišnje povlačenje po četvrti put zaredom.
Kao i u svim prethodnim godinama, povlačenje su vodili duhovni mentori našeg društva, Gen. Lobsang Norbu (Dragutin) i Lhamo Özer Chenma (Reena). Povlačenje je otvoreno tantričkim ritualom i prizivom blagoslova velike mandale Dorsem Njing’tig terme u trajanju od šest sati, nakon čega je započeo trening u meditaciji na Vajrasattvu i ostalim praksama s lakoćom. Za neke članove pročišćavanje Vajrasattvom izmamilo je suze kao da se ispirala težina koja se držala skriveno u sebi. Tijekom sljedećih šest dana u skladu s preliminarnim praksama i inicijacijom koju je dao Lama Alak Tsawa Rinpoche članovima grupe u 2013., meditacijska zasjedanja su se odnosila na kriya tantričku praksu Vajrasattve i Ganden lha Gyama-e. U obje ove prakse, pročišćavanje tijela, govora i uma bilo je izvođeno iznova i iznova. Baš kao što se pere odjeća koja ima potencijal da bude čista, na isti način pročišćavamo naše tijelo, govor i um jer ovo tijelo, govor i um sadrže potencijal za postignuće prosvijetljenog tijela, govora i uma koji su skriveni privremenim nečistoćama.
Osim praksi Vajrasattve i Ganden lha Gyama-e, u rano jutro naš dan je počinjao s treningom u shamathi kako bi se smirio um i postao pažljiv i poman na objekte naše meditacije.
Poslijepodnevne sate članovi su provodili vježbajući vipassana meditaciju na dah, motreći svoje pokrete punih sat vremena u hodu. Većina Članova je protok vremena jednog sata koncentracije na hod i disanje dozivjela kao skraćen. Trening u odljepljivanju od ideja, misli, osjećaja i tjelesnih senzacija traži vještinu promatranja i snagu prepoznavanja mentalnog toka koji se ostavlja takav kakav jest tamo gdje je nastao, barem na kratko, donoseći neopisiv mir boravljenja u sadašnjem momentu u kojemu se gubi osjećaj vremenskog protoka. Nazvali smo to ‘puštanjem vlastitih kokica na pašu’.
Unatoč dugim satima sjedenja u meditaciji, od 06:00-19:00 (s odgovarajućim pauzama), entuzijazam cijele grupe povećavao se svakim narednim danom. Osjećaji sklada i sreće su prevladali među svima. Uostalom, odnosi između ljudi povezanih zajedno kroz duhovne prakse su mnogo jači od onih koji vežu ljude zajedno kroz svjetovne aktivnosti. Barem bi tako trebalo biti, jer kroz mahayansku duhovnu praksu cilj je postići ne samo najveće dobro za samog sebe, već i za sva druga osjetilna bića, također. Takva divna motivacija ne ostavlja slobodan prostor za neugodnosti, borbe i sl.Dan kada smo ušli u okruženje za naše povlačenje, vlasnica imanja nas je pozdravila rekavši da smo donijeli sa sobom sunce. Naime, još od zimskog vremena ovdje su se smjenjivali samo kišni dani. Kao da su se potvrdile njezine riječi, vrijeme se idućih sedam dana pokazalo kao vrlo stabilno uz obilje sunca, dok je ostatak zemlje imao lokalne pljuskove. No sedmog dana, nakon što smo se spakirali za odlazak i napravili zadnje skupne fotografije u predivnom zelenom pejsažu, kiša je počela sipati. S obzirom na sedmodnevni predah od kiše, konji na ranču u svakom su momentu uživali, presretni u slobodnom trčanju zelenim pašnjakom, časteći se satima sočnom travom kao da su predosjećali da će kiša doći uskoro. Mačke i mačići sjedili su konstantno ispred naših vrata, kao da su i oni u meditaciji. Dva dobra psa s ranča bili su naši stalni gosti pridružujući se našim večerama. Jednostavna jela od riže, leće i salate od povrća svake večere koju su spremali zajedno članovi grupe, činilo se, nisu nikome smetala. Ipak, žudnja za raznolikošću u hrani, savladala je i natjerala jednog od naša dva psa da uzme jednu od obrednih tormi koju smo prinijeli svjetovnim zaštitnicima. Vidjeli smo ga kako veselo bježi s njom u ustima, ali spuštenog pogleda, u vrijeme našeg odlaska.
Drugoga dana, kada smo po prvi puta u povlačenju mentalno prizvali Lamu Tsong Khapu vizualizirajući ga na oblaku kako sjeda na svoj tron, iznenada je sijevnulo i začula se prodorna tutnjava groma koji je upravo udario u gromobran na krovu ispod kojeg se nalazio naš meditacijski prostor, i to baš taj bungalov od niza drugih bungalova u blizini. U to vrijeme obredno je kreiran vajra šator sa zaštitnim vajra prstenom oko meditacijskog prostora, pa smo u tome prepoznali vidljivi znak blagoslova vajra uma iz samog Gandena i shvatili njegovu nepogrešivost. Bilo je to označeno samo jednim udarom groma nakon čega je utihnulo i potpuno se razvedrilo.
S našim unutarnjim napunjenim baterijama napustili smo mjesto povlačenja, spremni koristiti ovu pozitivnu energiju u našem svakodnevnom životu. Život i Dharma nisu odvojeni. Zapravo život je Dharma. Moramo samo znati kako primijeniti naše duhovne prakse u svakodnevnoj situaciji. Na primjer, iznijeti patnju na duhovni put, znači suočiti se s njom i koristiti ju za učenje o sebi, a takvu priliku naš život nam daje cijelo vrijeme.
Na povratku u Zagreb, svi smo stali u mjestu Rastoke kako bismo posvećenim obrednim tormama iz našeg povlačenja hranili ribe u rijeci Korani s motivacijom da ovaj čin doprinese njihovom boljem budućem preporađanju. Nakon toga proveli smo još neko vrijeme zajedno uz čaj i sokove, dijeleći međusobno sreću i mir koju smo izdisali prema svima u našoj blizini. Još jednom je vrijeme bilo na našoj strani, nebo se na trenutak zaplavilo ispunjeno bjelinom oblaka koji su nekud plovili tražeći utočište u praznini beskraja. Mirisalo je na ljeto. Na svježoj travi i lišću velikog drveća ljeskale su vodene kapi. Velika pozornica životne ljepote mirno je disala u skladu sa svojom prirodom.
Ponovo smo se našli pod velikim udarom kiše tek onda kada smo putovali prema Zagrebu, uranjajući u svakodnevne misli koje su kucale na naša vrata tražeći svoje izgubljeno mjesto na kojem osjećaju sigurnost, barem za sada, do narednog povlačenja.
Dojmovi sudionika s meditacijskog povlačenja:
Jako sam se veselila retreatu i na kraju sam otišla doma s puno više pozitivnog iskustva nego što sam očekivala, jedino što mi je nekako prekratko trajalo Hvala na velikom trudu Reeni i Dragi da nam omoguće ovo nezaboravno unutarnje putovanje! /Željka Kolarić/
Dok se gradila mandala stvarnost se raspala u milion sićušnih komada, a onda su Reena i Drago beskrajnim strpljenjem i suosjećanjem lijepili komadić po komadić onako kako to treba biti… Hvala Reeni i Dragi na dragocjenom predavanju svojih znanja i iskustava, hvala svim članovima sanghe na divnom druženju! Voli vas Maja. /Maja Pušić/
Već iz iskustva snažno sam predosjećao, čak i izražavao drugima, osjećaj koliko mnogo će ovo povlačenje nadalje unaprijediti sve nas polaznike u pravcu razumijevanja istinskih ljudskih vrijednosti kao i prirode uma. Ipak, na kraju povlačenja shvatio sam da nisam niti približno slutio koliko. /Petar Sugović/
Bila sam Buddha jedan tjedan. U tišini svog uma. Daleko od svijeta što stvarnost ga neki zovu. Udah, izdah. I praznost. Sunce me pržilo, ptice su pjevale, oblaci su pričali neku svoju neshvatljivu priču. /Ivana Lončarević/
“Osvijestio sam prijašnja učenja i približio se na putu samospoznaje; okus i ugoda svega učinjenog u retreatu me ispunjava i dalje.” /Goran Šimić – Šime/
“Kada sam krenula na put željela sam imati iskustvo meditacije mirnoobitavajućeg uma. To je lakše postići kada je čovjek odvojen od svojih uobičajenih uloga i obveza. Kada sam se vratila iz ‘povlačenja’ imala sam osjećaj da sam se energetski obnovila i da je posuda mojeg bića ispunjena svjetlom.” /Asija Delalić/
Generalno što se tiče retreata, osjećam pozitivno djelovanje u svakodnevnom životu tih sedam dana. Bilo je lijepo i korisno. /Srđan iz Zadra/
Naravno slojevita dubina nauka, me kao i nakon lanjskog retreta, zadivila, možda bolje reći zapanjila i motivirala za daljnje učenje. No motivaciju za ustrajnost u svakodnevnoj praksi bih istaknuo kao najvažnije iskustvo ovogodišnjeg meditacijskog povlačenja. Gen. lobsang Norbu i Lhamo Ozer Chenma, zahvaljujem vam za učenja, vaše prisustvo i vodstvo. /Vedren Bolfek/