Životopis duhovne učiteljice Reene Šmalcelj (dopredsjednice Hrvatskog budističkog društva ‘Padmasana’ )
Reena Šmalcelj rođena je u glavnom gradu Indije, New Delhiju, gdje je vrlo rano započela s tradicionalnim obrazovanjem u Indijskoj klasičnoj umjetnosti koja uključuje jogu i klasičnu muziku. Članovi njezine obitelji pripadaju različitim vjerskim tradicijskim naslijeđima pa je tako ideja o vjerskoj toleranciji i prihvaćanju svih tradicija saživjela u njoj još u ranom djetinjstvu. Već u svojim prvim školskim godinama osjećala je duboku sklonost prema učenjima Buddhe.
U New Delhiju je studirala zapadnu psihologiju, odakle započinje njen interes za proučavanje ljudskog uma. Tijekom i nakon završenog studija ukazala joj se prilika uključivanja u socijalni rad s invalidnom djecom, beskućnicima i nezbrinutom djecom. U kasnijim godinama pomaže u kući za umiruće u Kalighatu koju je osnovala Majka Tereza u Kalkuti. Ova iskustva rezultirala su spoznajom o ljudskoj patnji i netrajnosti te doprinjela pojavi dubokog poštovanja prema ljudskome biću i dragocjenosti samog života u kojem je najvažnije razvijati dobrotu, ljubav, suosjećajnost i velikodušnost prema drugima. Uz postojeći interes za studij o ljudskom umu, razvila je stvarnu osnovu za kasniji detaljni studij budističke filozofije i motivaciju za trening u budističkoj meditaciji.
To je bio razlog njenog odlaska 1989 godine u Himalaje. Punih deset godina živjela je u Himalajskom području Indije, posvećena studiju različitih aspekata mahajanskog budizma pod vodstvom mnogih autentičnih tibetanskih duhovnih majstora. U tim ranijim godinama u planinskoj tibetanskoj Dharamsali (Himachal Pradesh), 1990 godine, formalno je primila utočište u Buddhi, Dharmi i Sanghi i uzela bodhisattvine zavjete (u noći punog mjeseca) kod Nj. Sv. Dalai Lame. Pohađala je većinu učenja o budističkoj doktrini koju je davao osobno Dalai Lama diljem Indije. Ka tome započinje sa dvogodišnjim budističkim studijem sutre u ‘Tibetan library’ u Dharamsali, u klasi učitelja Geshe Sonam Rinchen-a. Primivši mnoga učenja iz budističke filozofije, uključujući sve razine objašnjenja ‘Lam Rim’ stupnjevitog puta, i to naročito od Njegove Svetosti 14. Dalai Lame, posvetila se meditacijskoj praksi pod osobnim nadzorom poznatih meditacijskih učitelja iz sve četiri škole Tibetanskog mahajana budizma.
Duboko su ju dirnula detaljna učenja koja je primila posebno na korijenske tekstove: Bodhisattvacharyavatara i Siksha Samuccaya od Shantideve; stihove o bodhichitti od Kunu Lame; komentare na Prajnaparimita-u, komentare na raspravu ‘The Fundamental Wisdom on the Middle Way’, komentare na ‘Great dose of emtiness’ (tib. ‘sTong thun chen mo’) od mKhas grub dGe legs dpal bzang i tekst ‘Suhrllekha’ od Nagarjune, komentare na ‘Shu-len’ (pitanja i odgovori između Guru Rinpoche i Yeshe Tsogyal) i komentare na Uttara tantru.
U godinama koje su uslijedile, nakon što je završila većinu svojih preliminarnih praksi “Ngondro” u Dharamsali, nastavila je sa istima kasnije u Bodh Gayi, mjestu Buddhinog prosvjetljenja. Nakon toga provodi mnogo godina u meditacijskoj praksi, posebno na ‘jogu božanstava’ u budističkoj tantri, primivši mnoga opunomoćenja i sve neophodne detaljne instrukcije na putu Vajrayane (Dorjee Teg’pa); trening u Shamatha meditaciji; trening u tantri ‘Sangwe Dupa’; ‘Kadam Thigle’ praksi; ’Osam Logos’a (Kagye)’, praksi ‘Phowa-e’ kao dijelu šest Naropinih yoga; tantri ‘Dukor’ i ‘Tamdin Pema Wangchen’, praksi ‘Vajrayogini’ i ‘Palden Dorje Naljorm-e’ (u formi ‘Naroka Che’), ‘Guru Drakpo’ tantri, meditaciji na ‘stotinu božanstava Shitro’ , ‘Dorsem’ praksi u tri razine (vanjskoj, unutarnjoj i tajnoj), ‘Sangye Menla’ tantri, ‘Tsa lung’ i ‘trul-kor jogi’, meditacijskoj praksi u tri aspekta Tare, ‘Kala-Kali’ skupini zaštitnika, ‘Ushnishavijaya’ tantri, ‘Thumo Mamo’ unutarnjoj tajnoj praksi i ‘Mahamudra’ praksi u kagyu-pa tradiciji. Imala je sreću dobiti audijenciju kod Nj. Sv. Taklung Kyabgon Tsetrul Thupten Gyaltsen Rinpoche-a, u vrijeme njegovog boravka u samostanu Nj. Sv. Penor Rinpoche-a, i primiti izravno od njega kao nosioca, skupinu opunomoćenja za sjeverni ogranak ‘Terma riznice u Jangter tradiciji’ Nyingmapa škole. Nj. Sv. Taklung K. Tsetrul T. Gyaltsen Rinpoche ‘Dharma Raja’ je sadašnji poglavar Nyingma škole.
Sve transmisije, komentare i instrukcije na navedene tantričke prakse primila je od nekolicine vrlo izuzetnih meditacijskih tantričkih vajra majstora: Nj. Sv. Dalai Lame, Nj. Sv. Penor Rinpoche-a (zadnjeg), Kyabje Druwang Konchog Norbu Rinpoche-a, Lame K.C. Ayang Rinpoche-a, 14.Ganor Dzogchen Rinpoche-a, Gen Nyima-e iz Ganden sveučilišta, Lame Kirti Tsenshab Rinpoche-a, Kyabje Taklung Tsetrul Rinpoche-a, Geshe Denma Locho Rinpoche-a, Lame Garje Khamtrul Rinpoche-a, Kyabje Garchen Rinpoche-a i nekoliko drugih majstora, uključujući i neke od ženskih praktikanata (joginki). Tada dobiva i dharmičko duhovno ime ‘Lhamo Ozer Chenma’.
Putujući izvan Indije na mnoga mjesta gdje je budizam prisutan, imala je rijetku sreću primiti instrukcije od mnogih velikih majstora različitih škola i različitih loza tibetanskog budizma te dobiti audijenciju, blagoslove i vrijedne savjete koji su joj bili od velike koristi u osobnoj duhovnoj praksi. Na svojevrstan način, to ju je inspiriralo za početak učiteljskog djelovanja u Hrvatskom budističkom društvu ‘Padmasana’, osnovanom na načelima nesektaštva, jednakog vrednovanja budističkog učenja sve četiri škole tibetanskog budizma.
Tijekom mnogih godina prakticiranja meditacije, na preporuku njenog meditacijskog majstora započela je sa studijem tibetanske umjetnosti poznate kao slikanje ‘thangka’. Detaljno studira ikonografiju i simboliku tantričkih aspekata Buddha te primjenu kamenih boja, a zatim pod nadzorom umjetničkih majstora u slikanju thangha-i na platnu počinje samostalno s radom. Njeno meditacijsko iskustvo udahnulo je osebujan život likovima božanstava koje je stvarala na platnu, a za uzvrat prikazi božanstava na slikama sa svim svojim finim detaljima služili su joj kao podrška i pomoć u koncentraciji, njegovanju strpljenja i razvoju posebne jasnoće u meditacijskoj praksi tantričke vizualizacije.
Tokom godina provedenih u himalajskom području pružila joj se mogućnost učenja pored nekoliko liječnika iscjelitelja iz Tibeta i Ladhaka koji prakticiraju metode tradicionalnog tibetanskog umijeća u iscjeljivanju, tako da je postigla neka iskustva i u ovom području liječenja prirodnim biljem i mineralima.
Od 1998. godine do kraja 2000. godine, bila je uključena u budističke projekte u Bodh Gayi/ Indija i postala članicom tadašnjeg međunarodnog budističkog vijeća.
Od 2002. godine živi uglavnom u Hrvatskoj, u Zagrebu, obnaša funkciju dopredsjednice Hrvatskog budističkog društva ‘Padmasana’, centra za budistički studij, umjetnost i duhovnost Himalaja. Nastavljajući izučavanje i bavljenje meditacijskom praksom, angažirana je u svim aktivnostima budističkog društva, uključujući podučavanje u teoriji Dharme, vođenje meditacijske prakse i ‘retreat’-a (povlačenje radi utvrđivanja meditacijske prakse), oslikavanje ‘thangka’ i obavlja druge organizacijske poslove. U nekoliko prigoda predstavljala je Hrvatsko budističko društvo ‘Padmasana’ i dharma aktivnosti društva sudjelovanjem na međunarodnim budističkim konferencijama putujući u druge dijelove svijeta, kao što su Indija, Tajland, Šri Lanka, Švicarska, i drugdje.
Do sada, autor je nekolicine izvrsnih tekstova o budizmu i priručnika za meditaciju na različite aspekte tantričkih božanstava .
Neka sve bude pozitivno i za dobrobit svih koji traže put prema trajnoj sreći, slobodi i iskrenom miru srca.
