SVIJET MANDALE
Pješčana mandala Medicinskog Buddhe, Zagreb 2006.
U organizaciji H.B.D. “Padmasana”, ogranka za promociju autentične budističke duhovne umjetnosti i kulture te “Himalaja” – centra za tradicionalno tibetansko umijeće iscjeljivanja
I. OPĆENITO O MANDALI
Mandala Medicinskog Buddhe – prosvjetljeno polje vrhunskog iscjeljenja
Mandala, ‘dkil-khor’ (tib.), je arhitektonski, dvodimenzionalni crtež trodimenzionalne zgrade i tla kojeg zauzima. ‘Dkil’ znači centralna planina i ‘khor’ znači drugi kraj horizonta. Mandala stoga simbolizira svemir i obdarena je posvećenom vrijednošću. Praviti mandalu znači prikazati nastanak svemira, a razoriti mandalu znači prikazati netrajnost svih fenomena kao i samog svemira.
Velika pješčana mandala je bila postavljena u HDLU “Meštrovićev paviljon” u periodu od 30. listopada do 05.studenog 2006. Radili su je pred očima posjetioca budistički svećenici izučeni posebno u izradi ove mandale iz budističkog sveučilišta (Gyume Buddhist College). Sam proces precizne izrade popraćen je molitvama za svjetski mir, sklad, dobro zdravlje i napredak svih bića, koje recitiraju sami svećenici.
S gledišta lijepih umjetnosti, materijali koji se koriste za izradu ove mandale su drobljeni granit pomiješan s kamenom bojom, različitih veličina i tekstura, koji se ručno posipa u prije ocrtan oblik. Svaka crta, uzorak, simbol, pa i boje predstavljaju različite prosvjetljene aktivnosti Medicinskog Buddhe u ovoj mandali. Svi upotrijebljeni sastojci su prošli proces pročišćenja i posvećenja ritualima i molitvama svećenika Gyume samostana.
Ono što čini konstrukciju ove posvećene Mandale Sveopćeg mira tako posebnom je to što će biti izvedena na isti način na koji se to radilo u Tibetu od 6. do 7. st. na ovamo, što predstavlja očuvanje tibetanske tradicije bazirane na budističkoj kulturi mudrosti. Iako je već nekoliko mandala napravljeno izvan Tibeta i Indije, ono što čini ovaj događaj u Zagrebu tako iznimnim jest rijetkost izrade mandale svemoćnog iscjeliteljskog Buddhe kao središnje figure (Sangye Menle – Medicinskog Buddhe). Stoga, ova mandala ne pripomaže samo miru i harmoniji, već posebice pomaže u poboljšanju zdravlja kroz balansiranje elemenata tijela (fizičko zdravlje) i balansiranje emocija (psihičko zdravlje).
Bez obzira na nečija religijska uvjerenja ili poznavanje budističkog panteona, samo viđenje mandale vodi k pozitivnom otisku u umu kao posljedici vibracije izbalansirane energije, pažljivog odabira boja, same konstrukcije i strukture mandale.
Taj mandalični ‘kozmogram’ ili dijagram svemira obično se prikazuje kao kvadratna palača okružena vatrom mudrosti unutar koje su prosvjetljena bića (Buddhe i Bodhisattve) sustavno smještena. Krugovi i kvadrati simboliziraju strukturu svijeta, dok prosvjetljena bića (Buddhe i Bodhisattve) predstavljaju njihove sastavne dijelove.
Vidjeti jednu mandalu ili mentalno ući u nju isto je kao da smo ušli u bilo koju mandalu ili sveto polje, gdje se osjećamo kao da smo ušli u prostornu sferu drugačiju od vanjskog svijeta i ulazak u glavnu prostoriju našeg unutarnjeg prostora doživljavamo kao dostizanje središta “posvećene” cjelovitosti u sebi – što sveto polje samo po sebi jest. Stoga, moćno djelovanje mandale je upravo stvaranje posvećenih prostora gdje god se mandala nalazi, čime se doprinosi miru i harmoniji u prostoru i okolišu kao i boljitku za gledatelje.
Iako se mikrokozmos (unutarnja dimenzija bića) i makrokozmos (vanjski prostor)razlikuju kvantitativno, oni su iste građe i mandala prikazuje tu homolognost te služi kao pomoć u iskustvu identifikacije makrokozmosa i mikrokozmosa, tj. istovjetnosti nas samih s vanjskim svijetom.
U mandali, svemir se promatra kao jedinstvena cjelina da bi se mogao shvatiti u svojoj sveukupnosti, a to je izraženo zatvorenim oblikom kruga obično popraćenim plamenom mudrosti koji okružuje mandalu. Kroz proces vizualizacije u kojem se cijeli svijet pojavljuje u umu osobe, ona se postupno stapa s cjelinom. Nadalje, vizualizacija za praktikanta koji razumije tajno značenje mandale, počinje manifestacijom posvećenog polja u vlastitom umu koje praktikant “promatra” te mu se mentalno približava da bi se na kraju s njim poistovjetio.
Osnovna ideja u konstrukciji mandale koja predstavlja kvalitete prosvjetljenog bića (Buddhe) je omogućiti ljudima dodir potpune čistoće vlastitog uma, savršenstva, harmonije i mira. U samoj strukturi mandale tri vanjska prstena plamena, lotosa i vajri predstavljaju nerazorivu prirodu naše mudrosti, suosjećanja i ljubavi. Te tri kvalitete mogu se u potpunosti manifestirati u našem umu kroz pozitivna, vrla dijela i pročišćenje.
Zbog naše međusobne povezanosti na ovome svijetu i zbog toga što vidjeti ovu mandalu ostavlja pozitivne otiske na naš umni tok, veliki broj ljudi koji sudjeluje u ovom događaju doprinose i općem skladu u ljudskom društvu.
Neka vrli čin izrade ove mandale doprinese općem miru!
II. SVIJET MANDALE – DIMENZIJA UNUTARNJEG OSLOBOĐENJA
Nacrti mandala, simbolika ikonografije unutarnjeg polja mandale i uz nju vezanih obrednih rituala, vrlo je složen i zahtjevan studij koji uključuje i dugogodišnje praktično naukovanje, povezuje znanje i direktno meditacijsko iskustvo, kako na sutričkom tako i na tantričkom putu. Sve mandale dio su velikog tantričkog budističkog sistema i obavezno se pojavljuju u tantričkim tekstovima kao i vizualni opisi čistih polja prosvjetljenih bića Mudrosti Buddha i bodhisattvi. Za njih se vežu određene prakse na tantričkom putu koje bi posvećeniku praktikantu trebale omogućiti preobrazbu njegove svijesti u čisto stanje blaženstva i mudrosti, identično onom koju predstavlja simbolika samog mandaličnog kruga.
Etimološki, tantra predstavlja metodu spajanja niti ili tkanje raznobojnim nitima vlastitih mentalnih i emotivnih faktora jednog potpuno novog cjelovito promjenjenog opažanja stvari i pojava, uključujući i način njihovog pojavljivanja, postojanja, kao i uvid u njihovu konačnu prirodu. Stoga tantrički sustav predstavlja konačne vratnice duhovnog oslobođenja od neznanja i destruktivnih emotivnih sila, pa se naziva i enigmatskom zaštitom uma onim instrumentima kojima raspolaže – visoko sofisticiranim joga vježbama koje omogućuju dostizanje instančanih razina najviših duhovnih stanja. Ovaj proces rasta i sazrijevanja posvećenika kroz tantru vezan je za usmenu predaju realiziranog tantričkog majstora sveca koji prilagođuje učenje i duhovnu vježbu pojedincu i vodi ga kroz njegov teško razumljiv vlastiti labirint iskustava kroz koja prolazi. Za to je potrebna visoka moralna, intelektualna i duhovna priprema koju posvećenik, na putu praksi za ulazak u posvećeno polje mandalu vlastite svijesti, mora razviti. Tako je konačno mandala prikaz vlastitog prirodnog stanja uma oslobođenog zabluda konceptualnog neznanja o postojanju i nepostojanju, životu i smrti, trajnosti privida i suštini ega, što sve predstavlja prepreke na putu k savršenstvu i trajnoj sreći za kojom svako osjetilno biće prirodno teži.
U tibetanskom budističkom kanonu (bsTan-gyur), koji predstavlja cjelovite zbirke sanskrtskih budističkih tekstova prevedenih na tibetanski jezik, tibetanski duhovni učitelji Sonam Tsemo (1142-1182) i kasnije Buton Rinpoche (1290-1364), postavili su sustav klasificiranja tantričkih tekstova na osnovi težine, svrhe i razina izvođenja meditacijskih vježbi. Po ovim klasifikacijama, tantra se svodi na uglavnom četiri glavne skupine pod slijedećim nazivima; Kriya tantra (bya-ba”i rgyud), djelovanje ili karma yogha pročišćenja. Charya tantra (spyod-pa”i rgyud), izvođenje, kojim se akumuliraju pozitivni potencijali uma; Yogha tantra(rnal-byor rgyud), yogha sa gestama mudrama (chagya) i Anuttarayogha tantra (rnal-byor bla-na med-pa”i rgyud), yogha sjedinjenja muškog djelatnog i ženskog pasivnog principa u čovjekovom biću, metode i mudrosti, blaženstva i praznine što udruženo donosi prosvjetljenje.
Ova klasifikacija na četiri glavne skupine i odgovarajuće podskupine tantričkih praksi utječe i na podjelu mandala tantričkih božanstava i to počevši od vrlo jednostavnih prikaza do izuzetno složenih skupina dijagrama. Tako se u nekim mandalama nalaze stotine božanstava raspoređenih u unutarnji prostor polja mandale, dok se u drugima to svodi na samo nekoliko desetaka. Bez obzira na broj prisutnih božanstava kao aspekata istog polja Mudrosti središnjeg božanstva – tantričkog buddhe, geometrija mandale ostaje uvijek ista. Sva su božanstva mandale, koja predstavljaju različite prosvjetljene aktivnosti ljudskog uma, smještena simetrično u odnosu na četiri glavna pravca svijeta, četiri sporedna pravca te nadir i zenit. Zaštitnici vanjskog kruga koji čuvaju ovaj sveti skup u posvećenoj palači ćistoće vezani su uz rakshachakru - zaštitni krug mandale. Ovi zaštitnici nazivaju se i čuvari ulaza pred svim razornim emotivnim silama praktikanta koje bi mogle djelovati na mentalni kontinuitet izgradnje čistih stanja svijesti koje predstavljaju kvalitetu prirode samog uma praktikanta i njegov napredak prema probuđenju i oslobođenju od vlastitih sila tame. Unutar posvećene palače u unutarnjem krugu nalazi se šesnaest probuđenih bića “vajra bodhisattvi” u svom miroljubivom aspektu, koji okružuju centralni lik ili središnje božanstvo mandale. Ovo središnje božanstvo kojem je posvećena mandala predstavlja jednu od pet obitelji Buddha ili njihovih pet transcendentalnih mudrosti. Centralno božanstvo – Buddha sintetizira cjelokupne prosvjetljene aktivnosti svih Buddha, dok bodhisattve koji okružuju centralno božanstvo označavaju njegovu neizmjernu aktivnost okrenutu ka pomoći svim živim bićima samsaričkog kruga koja robuju vlastitom neznanju i patnji. Bodhisattve – duhovni sinovi buddha, prakticiraju šest paramita - savršenstava; u davanju, u moralu, strpljenju, nesebičnom naporu, meditaciji i mudrosti. Ova su savršenstva okrunjena prajnaparamitom – savršenom mudrošću koju posjeduju samo Buddhe, dok bodhisattve kroz trening uma u šest paramita pomažu svima drugima i kroz taj radostan napor u razotkrivanju neznanja zbog kojeg bića pate, vještinom djelovanja izgrađuju i sebe u cilju postizanja cjelovitog prosvjetljenja.To ukazuje običnom praktikantu budističke tantre na put nesebičnog napora kojeg treba slijediti da bi zadobio sve nenadmašive kvalitete bodhisattvinog uma i postao veliki pobjednik nad iluzijom samsaričkog života – prosvjetljenim Buddhom u centru mandale. Ovo postignuće je onkraj svih zabluda uma i patnje kao prirode nekontroliranog karmički uvjetovanog preporađanja.
Tibetanske mandale izražavaju se tradicionalnim slikanjem kamenim bojama na posebno pripremljenom platnu (thang-ka) koje se razvilo u Tibetu kroz jedanaesto i dvanaesto stoljeće i čuva se do današnjih dana unutar različitih škola thang-ke, kao i mandale nastale slikanjem obojenim pijeskom. Znanje i umijeće izrade pješčanih mandala stiglo je u Tibet vrlo rano s pojavom budističkog tantričkog učenja. Od cjelokupne budističke tantričke umjetnosti starog Tibeta, pješčane mandale predstavljaju jednu od najljepših. Ova isključivo duhovna tantrička umjetnost izrade mandala na ravnom podiju stigla je u Tibet iz sjevero-zapadnih područja stare Indije i središnjeg azijskog himalajskog platoa -oko današnjeg Khotana i širokog područja legendarne zemlje Orgyen. U povijesnom razdoblju Tibeta za vrijeme prvog budističkog vladara Songtsen Gampo-a (od 617-650 god.), kada se snježnom zemljom počela širiti budistička misao, kultura, medicina i umjetnost, stiglo je i umijeće izrade pješčanih mandala koje su postale neizbježni dio budističke samostanske duhovne obredne liturgije i prakse. Kako se Tibetom širilo mahajansko tantričko učenje, mandala je postala alegorijski prikaz tlocrta svete palače prosvjetljenog uma Buddhe s precizno zadanim dimenzijama i geometrijskim postavkama koje su se u izradi morale slijediti. Prvi prikaz trodimenzionalne mandale u starom Tibetu bila je izrada prvog budističkog samostana Samye 779.godine, na podiju zemlje u pokrajini U-tsang. Arhitektura ovog samostana oponaša geometriju trodimenzionalne mandale koja je nastala na temeljnom principu drevnog indijskog hrama, čiji se dijagram sastojao od kvadrata okruženog koncentričnim krugovima po planu vastupurusha mandale, a glavni je ulaz uvijek gledao prema istoku. U samostanu Samye konstruirana je i prva pješčana mandala u Tibetu plavog iscjeljujućeg Buddhe Sangye Menle. Tajno znanje o dimenzijama ove mandale kao i tekstove četiri medicinske tantre donio je u Tibet Mahapandit Vairochana koji je studirao ovu tantru u kašmirskoj Indiji i korijenski tekst preveo na tibetanski jezik.
GENEZA PJEŠČANE MANDALE MEDICINSKOG BUDDHE SANGYE MENLE (BHAISHAJYAI GURU-A)
Mandala Medicinskog buddhe od obojenog pijeska (tib.Sangye Menla kyi dultson kyil-khor)
Mjesto na kojem će se izgraditi mandala mora biti za to pripremljeno, te će budistički svećenici prvo na mjestu rada izvršiti odgovarajuću obrednu molitvu s prinosom, tražeći blagoslove lokalnih zaštitnika mjesta, božanstava i duhova, te sazvati sile dobra i svjetlosti prosvjetljenog uma da budu na tom mjestu svjedoci i zaštitnici tokom izrade ovog savršenog, uzvišenog po svojoj prirodi postojanja i čistog iscjeljujućeg plavog polja. Zatim se na ravnom plavo obojenom podiju iscrtaju ravnalom, kutomjerom i bijelom kredom glavne i sporedne linije i prostor se geometrijski odredi u odnosu na glavne i sporedne strane svijeta. Tako je nastao kozmogram koji ima sjedište božanstva u centru palače, s međuprostorom i tri prstena latica koje okružuju taj centar unutar palače s četiri vrata u četiri smjera, te krugove koji obavijaju ovu trodimenzionalnu zgradu s vanjske strane i čine drugi kraj horizonta mandale. Zatim se započinje s tehnikom polaganja obojenog pijeska po iscrtanim linijama i geometrijskim oblicima, počevši od samog središta mandale. U ovom poslu sudjeluje istodobno najmanje četiri, a ponekad i više, do osam svećenika. Obojeni pijesak je drobljeni granit ili bijeli mramor obojen kamenom bojom, a ostale supstance mogu biti obrađene oblice kamena granita različitog promjera do nekoliko milimetara, prah od sušenog cvijeća, bilja i drugi biljni produkti. Za nanošenje pijeska koristi se posebni za to napravljen metalni lijevak “chag-bu” koji se puni pijeskom, a ritmičkim struganjem po njegovoj površini drugim metalom iz njegove valjkaste šuplje unutrašnjosti ravnomjerno ističe pijesak po zadanoj liniji u određenom promjeru. Time je započeo mukotrpan proces slaganja milijuna zrnaca koja se neće širiti samo po prostoru ravne plohe, već će rasti i u visinu stvarajući veličanstven trodimenzionalni prizor. Ovo traži izuzetnu vještinu, strpljenje i preciznost u polaganju pijeska, čija će visinska razlika iznositi do deset centimetara od podija, a da suhi pjesak pritom neće pridržavati nikakvo ljepilo. Održavanje ravnoteže pijeska u ovoj mandali zasniva se na velikoj koncentraciji svećenika i njihovoj predanosti ovom poslu u vještini tehnike nanošenja, koja se prenosi usmeno u samostanskoj tradiciji. Počinje se radom u samom centru mandale iz kojeg se sve širi prema van, što simbolično označuje začeće djeteta u majčinoj utrobi, kada dođe do spajanja kapi sperme i jajašca. Kao što fetus u majčinoj utrobi raste i dobiva udove i osjetilne organe tako i mandala raste i predstavlja cjeli svemir u njegovom savršenom obliku. Dijete po rođenju upoznaje i doživljava čitav svijet pomoću svojih osjetilnih svijesti i shvaća ga u odnosu na svoju unutarnju predispoziciju iz prošlosti. Ovo predstavlja vanjsko značenje medicinske mandale. Na unutarnjoj razini ona predstavlja metodu transformacije konceptualnog uma iluzornih privida održavanih obmanom urođenog neznanja, u prosvjetljeno stanje nekonceptualnog uvida u prirodu svih stvari i postojanje veza između uzroka i posljedica, na osnovi kojih stvari – fenomeni, uključujući i ljudska bića, dolaze u postojanje.Tajno značenje medicinske mandale otkriva način postizanja savršene ravnoteže suptilnih energija pet grubih kozmičkih elemenata u fizičkom agregatu čovjeka (tijelu), i njegovu nedjeljivost od uma (svijesti), čija je nerođena priroda jasna svjetlost, sveprisutnost i spoznajnost svega što se u njoj reflektira. Metoda koji omogućuje uvid u sve tri razine značenja mandale, koja bi se trebala realizirati u prostornoj dimenziji vlastitog uma duhovnog aspiranta, je tantrički put dostizanja ploda kroz razvojni i završni stupanj meditacijskih tantričkih praksi visoke yogha tantre (anutarayogha). To se naziva putem “Istinskog posvećenja srca”, kada se aspirant odriče svog prividnog vlasništva stvorenog na osnovi vlastitog ega i na nedualističkoj pročišćenoj razini svjesti blaženstva i mudrosti koja uviđa konačnu prirodu svega, postaje jedno s prosvjetljenim umom Medicinskog Buddhe kojem cijelo vrijeme teži tokom dugih godina napornih treninga uma u suosjećanju prema svemu što živi i osjeća, razvijajući um mudrosti uz nepokolebljivu vjeru u vrhunsku istinu. Ovaj proces zove se “iskustveno zbližavanje” zavjetnog bića (posvećenika) ili samayasattve tokom inicijacije u mandalu Medicinskog Buddhe a nakon toga kroz tantričku praksu, sa bićem Mudrosti (Jnanasattvom). Tako je ostvaren način istinskog prinosa u unutarnjem prinošenju Vrhunskoj stvarnosti, kada su darovani vlastiti tjelesni elementi, osjetilne svijesti i svi njeni objekti, a na kraju se i sam um prinosi vatri koja pročišćava i sagorijeva neznanje zasnovano na pogrešnom konceptu, negativne mentalne predispozicije i uznemirujuće emocije koje muče aspiranta i predstavljaju prepreku na putu postignuća. Nakon toga praktikant će biti u mogućnosti ući u posvećeno polje mandale i zadobiti njezine moći na osnovi realizacije “dobrog srca koje se širi”. On je u stanju nositi unutarnje kraljevske ambleme kao što je kruna od pet buddha ili pet transcendentalnih mudrosti postojanih poput dijamantne vajre (žezlo) i ostalo, jer je pobjednik nad iluzijom triju vremena u kojima vlada smrt. On posjeduje vlast nad sobom, svojim mislima i osjećajima i vlastitim životom, poput kralja koji vlada zemljom i njenim stanovnicima. U središtu palače Medicinske mandale nalaze se tekstovi Četiri medicinske tantre rGyud-bZhi koje simboliziraju sveti govor sveznajućeg uma Medicinskog Buddhe, ono čime buddha može direktno pomoći mjenjajući um aspiranta. Centralni krug zatvara osam latica koje predstavljaju tronove na kojima su iscrtani, s lijeva na desno, duhovni simboli osam aspekata Medicinskog Buddhe. Ovih osam aspekata čine; Buddha Pel Gyalwa Shakya Thupa-la (sveznajući Shakyaketu – najbolji Učitelj), Buddha Tsen Legar Yondrak Pel (Izvrsno Ime), Buddha Rinchen Dawa dang Pai (Daijan Gyalpo – gospodar Mjeseca), Buddha Serzang Drime Rinchen (besprijekorni slavni Tathagata), Buddha Nya Nyen Me Chog Pe (Tathagata – oslobođen žalosti), Buddha Chodrak Gyatso (Dharmakirti – skladni zvuk Oceana Dharme), Buddha Nyonpar Kyhen Gyalpo (Nuncengyalpo – gospodar Vidjelaca triju Vremena ili Um Dharme) i Medicinski Buddha (Sangye Menla ili Bhaishajyai guru - Uzvišeni medicinski Učitelj ili kralj svih vještih liječnika). Njih okružuje šesnaest latica na kojima su, s lijeva na desno, ucrtani simboli šesnaest bodhisattvi (probuđenih bića na putu postizanja buddhastva), duhovnih sinova Medicinskog Buddhe. Oni su njegovi djelatni aspekti koji drže njegovu duhovnu lozu i učenja u pojavnom svijetu triju područja. Ovu skupinu šesnaest bodhisattvi čine:
Maitreya, Manjushri, Gandhahasti, Jnanaketu, Bhadrapala, Amoghadarsi, Akasagarbha, Aksayamati, Chandraprabha, Amrtaprabha, Jaliniprabha, Samantabhadra, Pratibhanakurta, Sarvapayanjaha, Mahasthamaprapta, Sarvasokatamonirghatamati.
Ovo čini dvodjelni lotos s osam unutarnjih i šesnaest vanjskih latica. Van tog lotosa, u polukrugu, raspoređena su dvadesetčetiri božanstva, a svaki od njih ima svoje pratioce (npr. bogovi Brahma, Indra i dr. pojavljuju se u ovoj mandali kao veliki kraljevi, zaštitnici deset smjerova). Oni su poznati i kao Lokapale, tvoreći polukrug od desna na lijevo, počevši od istoka prema sjeveru i od istoka prema jugu s lijeva na desno, zatvarajući krug unutar zidova palače zajedno s dvanaest Yakshas ili gNod sbyin-a, generala ili Dharmapala koji su se u vrijeme pojave Medicinskog Buddhe u ljudskom području zavjetovali da će čuvati njegovu svetu doktrinu od degeneriranja i zloupotrebe. Svaki od dvanaest gNod sbyin-a okružen je svitom koja čini njegovu pratnju od 700.000 pomoćnika, a koji su manifestacija moći djelovanja gNod sbyin-a, posebno u zaštiti medicinskog učenja i usmenih transmisija od izopaćenja. Na njih se nadovezuju Vidyadhare, nosioci znanja, poput bodhisattve Kyabdrol-a, koji je zatražio učenje od Medicinskog Buddhe i Rishi-ji (mudraci) medicinskih loza iz božanskog i ljudskog područja koji su postavili sistem učenja i metode liječenja. Ovo je krug Raksachakra - zaštitni krug, a božanstva ovog skupa su Vighnantaka, tj. oni koji uklanjaju prepreke i štite praktikanta na duhovnom putu. Svi su oni ucrtani u geometrijskim oblicima s njihovim pripadajućim označjima. Iznad ova tri opisana kruga lotosa i prstena zaštite oko njega, imaginarno se zamišljaju u sferama osam božica prinosa pročišćenim svjestima koje borave unutar zaštićene palače posvećene najvišoj realizaciji. Božice prinosa označavaju četiri sporedne strane svijeta, prinoseći u svojim zlatnim zdjelama vanjske, unutarnje, tajne i vrlo tajne darove bićima Mudrosti unutarnjeg kruga, a s kojima aspirant povećava akumulaciju svojih zasluga i pozitivnih potencijala koji su mu potrebni na daljnjem putu duhovne izgradnje i transformacije. Na jugo-istoku je Vajradhupa, božica prinosa ugodnog mirisa; na sjevero istoku je Vajragandha, božica mirisne vodice (parfema); na sjevero zapadu je Vajradipa, božica svjetla; na jugo zapadu je Vajrapushpa, božica prinosa cvijeća; na jugo istoku je Vajralasya božica ljubavnog plesa; na sjevero istoku je Vajranrtya, božica plesa; na sjevero zapadu je Vajragita, božica prinosa ugodnog zvuka i na jugo-zapadu je Vajramala, božica dragocjene ogrlice (vijenca). Prostor oko njih ispunjen je s Osam povoljnih supstanci, Osam povoljnih znakova i Sedam kraljevskih amblema. Četverokutni oblik palače u mandali poravnat je prema četiri glavne strane svijeta, zatvaraju je četiri zida, s glavnim vratima okrenutim prema Istoku, dok ostala troja vrata označuju smjerove juga, zapada i sjevera. Ova palača hram znak je prisustva prosvjetljenih bića u mandali, koja su obredno sazvana. Prosvjetljena bića posjeduju Um uzvišene Mudrosti koji oslobađa od neznanja i patnje, a kojem posvećenik teži, te je to osnova za transformaciju njegovog dualističkog uma u čisto stanje nekonceptualnog uvida u momentu postizanja mudrosti identične onoj koju posjeduju prosvjetljena bića, čija je priroda uma identična konačnoj prirodi uma aspiranta koja se kod njega u konačnosti treba ispoljiti. Na vratima ulaza u palaču u četiri smjera razmješteni su čuvari poznati kao četiri Božanska kralja, zaštitnici svete Dharme općenito. Kad god je Buddha govorio tantru, emanirao je čudesnu magičnu palaču u prostoru na čijim su ulazima, okrenutim na četiri strane svijeta, stajali Božanski kraljevi, zaštitnici čistog polja posvećenog najvišoj realizaciji. Njihova je pojava simbolično ukazivala na postojeću zaštitu buddhinog učenja od zloupotreba. Ovi zaštitnici pripadaju panteonu božanstava Mahanaga, (gTer-bdak) i ulaze u skupinu polubožanstava. Na istočnim vratima je bijeli Dhritarashtra (Yul-khor-srung) koji svira lutnju, na sjevernim vratima žuti Vaishravana (rNam tho-se Nor-dak), s mungosom u lijevoj ruci iz čijih ustiju izlaze dragulji. Zove se i gospodar Yaksha ili polubogova Nor-la. On je bog prosperiteta ili bogatstva iz kategorije Kubera i popularno se u Tibetu zove Dzam-ba-la. Na zapadnim vratima stoji crveni Virupaksha (sPyan-mi-bzang), gospodar Naga. Pridržava malu bijelu stupu Buddhe na dlanu desne ruke i zmiju u ljevoj ruci. Na južnim vratima stoji gospodar vodenih čudovišta - plavi Kumbhandas ili drugim imenom Virudhaka (Phags-skyes-po), koji nosi mač u koricama. Božanski kraljevi okrenuti su prema van i gledaju u četiri pravca Svijeta. Oni se pojavljuju u svim mandalama kao čuvari vratiju koja su ulaz u posvećenu palaču – hram Vrhunskog dobra.
ZNAČENJE SIMBOLIKE BOJA POLJA MEDICINSKE MANDALE
Mandala je podijeljena na jednake četvrtine koje čine jednakokračne trokute i zatvaraju krug. Ovi trokuti imaju različite boje; istočni trokut je bijeli, južni je žuti, zapadni je crveni, a sjeverni je zeleni, dok je podloga u središtu mandaličnog kruga tamno-plava. U mandali medicinskog Buddhe bijelo istočno područje predstavlja centar, a plava boja centra nalazi se u istočnom području mandale. Ovakva podjela boja unutar medicinske mandale zasniva se na tantričkoj praksi medicinskog Buddhe i specifičnost je medicinske tantre. Svaka od ovih pet boja predstavlja jednu od obitelji Adi buddha ili primordijalnu stvarnost uma, tj. njihovu transcendentalnu mudrost u četiri područja i zenitu. Bijela boja predstavlja obitelj Adi buddhe Tathagate Vairochane na Istoku s pripadajućim simbolom dharmičkog Kotača obitelji Buddha. Žuta boja predstavlja obitelj Adi buddhe Tathagate Ratnasambhave na Jugu s pripadajućim simbolom dragog kamena obitelji Dragulja. Crvena boja predstavlja obitelj Adi buddhe Tathagate Amitabhe na Zapadu s pripadajućim simbolom lotosa obitelji Lotosa. Zelena boja predstavlja obitelj Adi buddhe Tathagate Amoghasiddhija na Sjeveru s pripadajućim simbolom Vishra Vajre, Karma obitelj akcije. Tamno plava boja predstavlja obitelj Adi buddhe Tathagate Aksobhye u centru s pripadajućim simbolom vajre (žezla), obitelji Vajra. Ovih pet Buddha i odgovarajućih pet boja povezano je i sa pet kozmo-fizičkih elemenata. Tako je bijeli Vairochana povezan s elementom vode, žuti Ratnasambhava s elementom zemlje, crveni Amitabha s elementom vatre, zeleni Amoghasiddhi s elementom zraka i tamno plavi Aksobhya s elementom etera. Ovih pet primordijalnih svjesnosti, tj. pet Buddha odgovaraju psiho-fizičkim agregatima čovjeka, a kojih je pet. Buddha Vairochana odgovara agregatu svijesti, Buddha Ratnasambhava agregatu osjećaja, Buddha Amitabha agregatu opažanja, Buddha Amoghasiddhi agregatu želja i Buddha Aksobhya agregatu forme (oblika). Svaka od ovih pet boja povezana je s jednom od pet elementarnih grubih klesha ili mentalnih uznemirujućih emotivnih stanja koja predstavljaju glavne otrove što drže na odstojanju od dostignuća trajne sreće i mira i osnova su propadanja, bolesti i smrti. Ta negativna stanja uma su:mržnja, ponos, zavist, žudnja (prijanjanje) i neznanje o djelovanju uzroka i posljedice na relativnoj razini opažanja konceptualnog uma te načina postojanja svih fenomena na konačnoj razini svjesnosti. Ovih pet temeljnih zatamnjenja uma (grubih klesha varana) prikrivaju pravu prirodu uma, pa ih je potrebno pročistiti, odnosno putem duhovnih vježbi ova stanja i emocije mogu se postepeno transformirati u pet transcendentalnih siddhija tj. Mudrosti koju posjeduju samo buddhe Tathagate. Tako mržnja postaje Mudrost Aksobhye slična Velikom ogledalu najviše Stvarnosti, ponos postaje Mudrost jednakosti Ratnasambhave, zavist postaje svečineća Mudrost postignuća Amoghasiddhija, žudnja (prijanjanje) postaje Mudrost jasne vizije Amitabhe koja zapaža razlike, a neznanje postaje Mudrost Dharmadatu Vairochane ili Mudrost velikog ogledala. Pet temeljnih razornih snaga konceptualnog uma su urođena stanja koja se ne prepoznaju kao takva pa se smatraju nepoznatim silama koje vladaju čovjekom, poprimajući različita demonska obilježja. Kroz budističku logiku i razumijevanje prirode negativnog čina kao osnove tamnih strana uma i njegovih aspekata koji nagone na negativna djelovanja i proizvode uvijek iznova patnju, aspirant prepoznaje pravu prirodu svog ega i mentalnih sila kojima ego upravlja te je u stanju duhovnim vježbama nadvladati iluzorno sebstvo svog ega koji upravlja mentalnim faktorima uma. Tako aspirant – posvećenik mandale, postaje oslobođen robovanja vlastitom neznanju, može kontrolirati svoj um u cijelosti i vladati njime poput kralja, ići kuda ga je volja prema najvišim dimenzijama uma i približavati se stanju čistoće cjelovitog savršenstva probuđenosti – samyaksambodhiju.
Zidovi palače – hrama načinjeni su od dragocjenih fino – tvarnih substanci mentalnih energija, a iznad svakih od četiriju vrata nalaze se dvije gazele obasjane duginim zrakama, licem okrenute zlatnom kotaču dharme (cho-kor), simbolu buddhinog učenja o četiri Uzvišene Istine koje proizlaze iz najviše Stvarnosti. Krov palače sadrži drevne kraljevske simbole svete vladavine duha koja bi se trebala za opće dobro širiti Zemljom. U slobodnom polju mandale, van ove palače, a kojeg zatvaraju koncentrični krugovi i dijele od vanjskog pojavnog Svijeta grubotvarnih kreacija stvorenih umom neznanja, raspoređeno je osam groblja okrenutih prema četiri glavna smjera Svijeta i četiri podsmjera. Na svakom od ovih groblja nalazi se buddhina stupa, simbol buddhinog uma neustrašivosti kojeg je moguće zadobiti u samsari, riječno drvo – simbol meditacije i prosjak koji se je odrekao svjetovnih trivijalnosti užitaka i moli za duhovno blago. Groblja simboliziraju smrt ega, njegovu netrajnost i prevladavanje straha od smrti, čime je označen put istinskog oslobođenja i duhovnog rasta. Zatim slijedi prvi unutarnji koncentrični prsten od lotosovih latica koje simboliziraju čistoću uma (dobrotu srca), oslobođenog činjenja zla. Ovo ukazuje da čistoća koja se treba postići odgovara unutarnjoj prirodi uma te se ne odnosi na vanjsku pojavnu razinu materijalnog. Nakon koncentričnog kruga lotosa slijedi prsten vajre ili nerazorivog žezla dijamantne tvrdoće. Simbol vajre označuje čistoću nerođene prirode uma koja stoluje u ovoj mandali, nepromjenljivost i stabilnost te prirode koja je poput dijamanta čija tvrdoća reže ostale tvari. S vanjske strane mandalu zatvara stilizirani vatreni krug koji simbolično ukazuje na neophodnost procesa sagorijevanja svih grubih nečistoća uma (kleshavarana) kod aspiranta prije ulaska u sveto polje mandale, kao svojevrsne pripreme za putovanje u unutarnju dimenziju svijesti čiste realnosti.
Time je nastajanje i smisao simbolike mandale ukratko objašnjeno.
RAZLAGANJE MANDALE PLAVOG ISCJELJUJUĆEG POLJA MEDICINSKOG BUDHE(SANGYE MENLE)
Prije nego što svećenici rastvore cjelinu mandale, izvest će još jednu obrednu molitvu zahvale svim lokalnim božanstvima, polubožanstvima i duhovima područja nastanka mandale na suradnji, a sve zasluge nastale na osnovu pozitivnog čina stvaranja mandale posvetiti će porastu općeg dobra, miru i iscjeljenju zemlje, kao i svim sudionicima, svjedocima i zaštitnicima koji su se zadesili na ovom mjestu u vrijeme nastanka i rastvaranja mandale. Sudionici i svjedoci rastvaranja pješčane medicinske mandale ojačani su i pročišćeni iscjeljujućim energijama koje su izašle iz polja moći koju mandala posjeduje, a prostor u kojem je mandala bila postavljena zadobiva sklad ravnoteže elemenata i pozitivno zrači. Zatim se pristupa završnom činu ceremonije rastvaranja mandale. Svećenici će započeti s razlaganjem mandale tako što će vajrom (žezlom) prvo povući rez po pijesku, počevši od same središnje točke u mandali, prema vanjskom rubu sa istočne strane. Linija reza proći će kroz glavna istočna vrata mandale. Ovo je trenutak otpuštanja energije centra i vraćanje božanstava mudrosti koja su sazvana u palaču medicinske mandale u prvoj fazi njezine izgradnje, u njhova prirodna obitavališta tj. stanja. To je identično prirodnom procesu čovjekove smrti, kada se mandala tijela i uma počinje razgrađivati na svoje elemente, a svijest zadobiva tendenciju napuštanja tijela – kuće u kojem je boravila od samog početka začeća djeteta u majčinoj utrobi. Ovo se naziva povratkom svijesti u svoje prvobitno prirodno stanje. Ovaj je proces popraćen urušavanjem agregata forme, a za posljedicu ima fizičku smrt kao i gubljenje grube svijesti i osjećanja kojima je tokom života upravljao ego. Fina svijest, koja nije podložna propadanju, nastavlja poslije smrti svoje putovanje u dimenziju maternice međustanja, iz koje će ponovno na osnovi sile izvršenih djela u prošlim životima (formi koje je naseljavala) izabrati nepogrešivo pogodnu maternicu i odrediti ponovo formu u vanjskom grubotvarnom svijetu. Zatim će pijesak mandale svećenici početi mesti od rubova prema središtu, što simbolizira povlačenje energija prema srcu, tj. središtu rastvorenog polja mandale. Ovaj postupak identičan je procesu povlačenja topline, osjećaja i svijesti iz udova umiruće osobe. Sam čin rastvaranja mandale simbolizira prolaznost, promjenljivost i netrajnost svega što je rođeno – stvoreno na ovom svijetu i podložno vrhunskom zakonu uzroka, posljedice i međuzavisnosti, na osnovi kojeg sve dolazi u postojanje. Sve složene stvari uvjetovane su uzrocima i uvjetima koji ih drže na okupu izvjesno vrijeme, a budući da su svi uzroci netrajni, tako i stvari koje oblikuju posjeduju netrajnu prirodu. Ova netrajna priroda pojava osnova je za krajnju prazninu njihove prirode i na tome je zasnovan koncept o Vrhunskoj Stvarnosti Dharmadatu u budističkoj filozofiji i kozmologiji samsaričkih fenomena. Zatim se pijeskom mandale puni vaza (Bum-pa) i odnosi do obližnje rijeke, te se u nju prosipa. Budući da su rijeke prirodno povezane sa svim oceanima i morima svijeta, prosipanje pijeska mandale u rijeku simbolično ukazuje na posvećenje pozitivnih energija mandale kroz njezine substance sveopćem dobru na cijeloj planeti Zemlji. Kroz to jačaju sile svjetla i svjesnosti o univerzalnom dobru, miru i sreći – svjetovne i duhovne naravi.
Time je ova rasprava završena.
Iscjeljujuća mantra Medicinskog Buddhe glasi (tib.):
“TADYATA OM BHEKHANDZE BHEKHANDZE MAHA BHEKHANDZE RADZA SAMUDGATE SOHA”
(Skt) :
” TADYATHA OM BHAISAJYE BHAISAJYE MAHABHAISAJYA- SAMUDGATE SVAHA”
Duga mantra kralja majstora iscjeljenja glasi (tib.):
“OM NAMO BHAGAVATE BAISHYA GURU BENDHURYA PRABHA RAJAYA TATHAGATAYA ARHATE SAMMAYAK SAM BUDDHAYA TAYATHA OM BAISHYA BAISHYA MAHA BAISHYA BAISHYA RAJAYA SAMUNGATE SOHA”
(Skt.):
” OM NAMO BHAGAVATE BHAISAJYAGURU VAIDURYA PRABHARAJAYA TATHAGATAYA ARHATE SAMYAKSAMBUDDHAYA TADYATHA OM BHAISAJYE BHAISAJYE MAHABHAISAJYE SAMUDGATE SVAHA”
Literalni prijevod ove mantre glasi:
“Odajem najdublje poštovanje Gospodaru Majstora Iscjelitelja, Kralju zraćečem poput Lapis Lazulija, Tathagati, Arhatu, Savršeno Prosvjetljenom, izgovarajući: ISCJELJENJU, ISCJELJENJU, NAJVIŠEM ISCJELJENJU SLAVA !!!“
Sastavio Upasaka Lobsang Norbu (Dragutin Šmalcelj), student iz Sera Jhe tibetanskog budhističkog sveučilišta za mahayansku filozofiju i dijalektiku – Indija.
Ova rasprava o genezi budističke mandale Sangye Menle temelji se na usmenim učenjima i predajama koje sam primio od dragocjenih tibetanskih Učitelja medicinskih loza usmenog predanja – Ven.Kantrul Rinpochea, Kyabje Dodrubchen Rinpochea, Ven.Khirti Tsenshab Rinpochea i Kushole Rathang Rinpochea.
Sve pozitivne zasluge proizašle iz ovog čina posvećujem dugom životu dragocjenih Majstora medicinskih loza.
Neka sve bude povoljno !!!
Za vrijeme Buddhine propovijedi plemenitoj zajednici redovnika – Sanghi, kod mjesta znanog kao Yangpachen, bodhisattva Manjushri podigao se sa svog mjesta i zamolio Suosjećajnog (Buddhu) da podučava o prethodnim molitvama koje su izrekli Sedam Medicinskih Buddha (ove molitve postoje i danas u tekstu sMan-mdo brgyad – pa). Manjushri je naglasio da će te molitve biti od neizmjernog dobra za one kojima su sada naslovnjene i za mnoge druge u vremenu koje će doći, kada će se patnja uvećati, a glad i bolesti ovladati bićima.
Buddha je toplo pozdravio prijedlog i skupinu od Sedam Medicinskih Buddha koji su izrekli svoje pojedinačne molitve (Medicinski Buddha Sman-pa’ i rgyal-po izgovorio je dvanaest različitih molitvi). Šesnaest Bodhisattvi, dvanaest Upravitelja – zaštitnika iz dvanaest smjerova Svijeta, dvanaest božanskih vladara bogatstvom i blagostanjem i četiri kraljevska čuvara četiriju vrata Mandale Iscjeljujućeg polja, sudjelovali su također u molitvama. Svi oni svečano su prisegli da gdje god i kad god će se ove molitve izvoditi, oni neće djelovati samo kao zaštitnici, već će također pomagati onima čiste motivacije koji će ih prizivati tokom molitve, vođeni vjerom. Zatim je Manjushri rekao Arhatu Anandi da za dobro ljudskih bića, a zbog njihove patnje i budućnosti, treba izraditi veliku mandalu s palačom medicinskog Buddhe kakva je ovdje prikazana i recitirati sutru ¨sMan-mdo-brgyad-brgya-pa¨ !!!
Napomena:
Nestručno izvođenje složene budističke pješčane mandale od strane osoba koje nisu školovane po važećem tantričkom sustavu autentičnih izvornih transmisija, ili od osoba koje nisu savladale cjelovit složen trening uma, pa ih vode pogrešne motivacije, predstavlja opće narušavanje sklada elemenata u vremenu, prostoru i čovjeku te donosi kontraproduktivni efekt - stagnaciju i nazadovanje.
Sva prava na tekst zaštićena su od strane autora i H.B.D. ‘Padmasana’.
Za tisak ili korištenje dijelova teksta potrebno je pisano odobrenje autora.
Copyright: Padmasana 2006
