Mandala Shri Vajrabhairave Yamantake u Zagrebu 2012.
Put onkraj religija
Poštovani posjetioci tjedna himalajske kulture,
Bila nam je osobita čast, zadovoljstvo i radost organizirati i postaviti u Hrvatskoj izuzetnu pješčanu reljefnu mandalu bude Shri Vajrabhairave Yamantake iz 11. stoljeća, dio velike do sada nepoznate riznice duhovne stečevine zapadnog himalajskog visočja. Tokom šest dana stvaranja ove mandale savršenog sklada, čije je zračeće polje ispunjavalo prisutne posebnim osjećajem mira onkraj konceptualnih ograničenja i bilo izvor posebnog nadahnuća i sreće, uvidjeli smo da se povezivanje i razumijevanje među ljudima, zajedništvo i dobronamjernost kriju u jednostavnosti i spontanosti koje oslobađa temeljno dobro u čovjeku. To temeljno urođeno ljudsko stanje uma onkraj je svega netrajnog i prolaznog u svijetu materijalnog. Stoga još jednom hvala svima koji su bili uz nas, osjećali i dijelili isto s drugima oko sebe bez obzira na pripadnost određenoj tradiciji, kulturi, vjeri i vjerovanjima. Konstruiranje ove mandale u Zagrebu na početku milenija označilo je početak istinskog unutarnjeg putovanja i nagovijestilo povratak čovjeka trajnoj mudrosti za kojom traga od bespočetnog vremena pitajući se o smislu i suštini svog postojanja. Postignuće te mudrosti u vlastitom umu predstavlja dokončanje smrti i postizanje stanja istinske besmrtnosti koja je van vremena i prostora, nije materijalne prirode pa ne podliježe promjeni i propadanju već predstavlja trajnu kvalitetu prosvjetljenog uma ljudskog bića. Upravo ova mandala bude Yamantake skriva u svojim drevnim simbolima, bojama i dimenziji odgovore na konačna pitanja otkrivajući pravu prirodu našeg konceptualnog uma onkraj granica zamišljenog, prirodu trajnog dobra i vječne ljubavi oslobođene i neopterećene uvriježenim ograničenjima, vjerovanjima i vjerama. Pravo na postignuće trajne sreće, nutarnjeg mira i mudrosti nije monopol niti jedne duhovne tradicije, filozofije ili religije, već je to temeljno pravo svih živućih bića u prostoru i vremenu i stoga se ne može prisvojiti od strane niti jedne osobe, kulture ili naroda koji obiluju s mnogo različitih načina za ostvarenje istog. Stoga ova mandala koja nosi poruku takvog nepisanog univerzalnog prava, u kojem ne postoje povlašteni već jednako važni, gdje god da se postavi u svijetu služit će općem dobru čovječanstva novog doba, biti most prastare nekonceptualne mudrosti između različitih kultura duha s jasnom porukom o svjetskom miru kojeg je nužno postići kroz razvijanje i širenje univerzalne svjesnosti unutar ljudskih bića o planetarnom jedinstvu i suživotu. Kada čovjek jednom otkrije suštinsko u sebi, otkriti će i bit postojanja, što znači da će sagledati prirodu koncepta koji prethodi oblicima, a time spoznati u najdubljoj intuiciji i prirodu svega što postoji u vremenu i prostoru i time konačno izmijeniti kontinuitet onog što mu nanosi patnju i bol od bespočetnog vremena.
Zbog toga ne treba mijenjati naslijeđenu kulturu i vjeru da bi se spoznalo bitno. Ono što treba osvijestiti i bezuvjetno mijenjati su negativne i štetne navike i ponašanja, nezasitne trajne želje i pohlepa za posjedovanjem svega što nam se sviđa. Takve navike i ponašanja djeluju razorno na život pojedinca, a time i cijelog društva. Istinska sreća neovisi o količini stvari koje posjedujemo. Za trajnu sreću potrebno je vrlo malo, a to malo treba biti vrlo jednostavno i nenametljivo kako nas ne bi opterećivalo. U svakom ljudskom biću postoji urođena žudnja za srećom i želja za dokončanjem boli, neizvjesnosti i straha. Prirodno pravo svakog ljudskog bića je cjelovito postignuće sreće i maksimalno smanjenje patnje, a temelj ostvarenja željenog stanja je pojava istinske suosjećajne mudrosti i neuvjetovane ljubavi kao kvalitete ljudskog uma koje odvode od sebičnosti i uskogrudnosti kojoj smo podložni. U tom odvikavanju od štetnosti otvara se put ka trajnom oslobođenju od neznanja i prepreka prema ostvarenju kako osobne sreće tako i sreće ljudske zajednice, osnove zdravom suživotu u novom mileniju.
Cjelokupna ljudska povijest razvila se na temelju osjećaja. Ljudska inteligencija koja čini čovjeka vrlo kreativnim bićem rađa i mnoge sumnje, nepovjerenje i strahove. To je razlog mnogih konflikata kako unutar jedinki tako i šire, unutar obitelji, društva i ljudske zajednice u cjelini. Svi konflikti nastaju na osnovu različitih ideja, ideologija i gledišta koje kreira naša inteligencija. U vremenu u kojem živimo inteligencija zajedno sa štetnim navikama s jedne strane kreira prilično nesretna stanja uma koja predstavljaju dodatni izvor ljudske bijede. No, s druge strane, ljudska inteligencija može biti instrument s kojim se mogu prevladati svi konflikti i razlike. Zbog toga je izuzetno važno da ljudska inteligencija bude usmjerena u konstruktivnom smjeru čime bi se umanjila destruktivnost čovjeka prema čovjeku i životu na zemlji, a time umanjila i opća patnja i porasla sreća. Da bismo mogli upotrijebiti naše kapacitete i razviti zatomljene pozitivne potencijale u sebi i učiniti ih konstruktivnima, moramo učiti kako prepoznati našu pravu prirodu, čime će se otvoriti nova dimenzija uvida u suštinu života, a time stvoriti i neopoziva odluka i stvarna mogućnost preobražaja ljudskog srca kroz pojavu suosjećajne mudrosti koja će izmijeniti svijet u oazu sreće, blagostanja i mira. Ovakvu oazu predstavlja polje mandale mudrosti Yamantake. Da bi došlo do takvog pozitivnog ostvarenja, pojedinci u društvu predstavljaju ključ promjene za sve ostalo u ljudskom društvu. Stoga sreća u svakoj zajednici ovisi o inicijativi pojedinaca. Ako pojedinci postanu razumni, osviješteni u svojim postupcima, onda postoji i osnova da te osobe ostvare i sretno stanje uma. Time će se ujedno oplemeniti i okolina u kojoj takvi pojedinci žive. Naše stanje u velikoj mjeriovisi o vanjskim faktorima koji su problematični, stoga je jedna strana našeg djelovanja okrenuta uvijek na pokušaj promjene situacije kroz odstranjenje problema koji nas okružuju. Pokušaji da se situacija izmjeni u našu korist počesto završavaju razočaranjem u život i nezadovoljstvo okolinom u kojoj se nalazimo. U tom pokušaju gubimo sebe i udaljujemo se od nutarnjeg mira i sreće, dozvoljavajući negativnim emocijama da preuzmu vodstvo. No, mnogo je važnija druga strana problema koja proizlazi iz vlastitog mentalnog stanja. Vanjsko okruženje vrlo često nije nam naklonjeno, no ako je naše nutarnje stanje uma ispravno, onda situacija neće poremetiti naš nutarnji mir. Ako naše nutarnje stanje nije ispravno i podložno je uznemirujućim emocijama, onda, iako smo okruženi dobrim ljudima i posjedujemo sve pogodnosti, ne možemo biti sretni, opušteni i zadovoljni. Ovo nije stvar određene vjere, tradicije i vjerovanja, već pitanje razumske odluke koju mi, ljudska bića, imamo mogućnost i pravo donijeti u korist vlastite bolje budućnosti i za dobro generacija koje će doći. U tome je bit univerzalne odgovornosti ljudskog bića novog doba i osnova za ostvarenje planetarnog mira.
Neka sve bude povoljno.
Za H.B.D. ‘Padmasana’
Predsjednik Dragutin Šmalcelj
